Sir Ernest Rutherford, predsednik Kraljevske Akademije i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, je ispričao sledeću priču:
Pre izvesnog vremena pozvao me je kolega. Spremao se da nekom studentu da “nulu” za njegov odgovor na neko pitanje iz fizike, dok je student, naprotiv, zahtevao najvišu ocenu! Profesor i student su se ipak složili da se dovede nezavisni “arbitar” i ja sam bio izabran. Pročitao sam ispitno pitanje:
Pokazati kako je moguće odrediti visinu neke visoke zgrade pomoću barometra?
Odgovor studenta je glasio: “Odneću barometar na vrh zgrade, vezaću ga za dugačak konopac, spustiću ga do trotoara, a zatim ću ga ponovo podići. Izmeriću dužinu konopca. Dužina konopca je visina zgrade.
Student je zaista imao dobar razlog za visoku ocenu, s obzirom da je dao kompletan i tačan odgovor!
S druge strane, kad bi dobio visoku ocenu iz fizike, to bi značilo svojevrsno priznanje u ovoj oblasti, što njegov odgovor nije potvrđivao!
Predlozio sam da student još jednom pokuša da reši ovaj zadatak. Dao sam studentu šest minuta da reši zadatak uz upozorenje da njegov odgovor mora pokazati bar neko znanje iz fizike! Pri kraju pete minute student još ništa nije napisao! Pitao sam ga želi li odustati, ali mi je on odgovorio da ima jako mnogo odgovora za taj problem: upravo je razmišljao o najboljem rešenju.
Izvinuo sam se što ga prekidam i zamolio ga da nastavi.
U sledećem minutu on je napisao svoj odgovor koji je glasio:
Odnesi barometar na vrh zgrade i nagni se preko ruba krova. Ispusti barometar, a štopericom meri vreme dok ne tresne o trotoar. Tada, koristeći formulu x=at2/2, možeš izračunati visinu zgrade!
U tom trenutku sam pitao kolegu da li sad on odustaje od davanja loše ocene!
On se složio i dao studentu skoro najvišu ocenu.
Dok sam napuštao kancelariju, setio sam se da mi je student rekao da ima još mnogo rešenja za taj problem, pa sam ga pitao: Koja su to rešenja?? Pa, student reče, postoji mnogo načina da se odredi visina zgrade uz pomoć barometra.
Na primer, možete izneti barometar napolje, pod pretpostavkom da je sunčan dan, izmeriti visinu barometra, zatim dužinu njegove senke, dužinu senke zgrade, i onda običnom proporcijom, uz pomoć Talesove teoreme, izračunati visinu zgrade!
Sjajno – rekao sam.
A ostali načini?
Da, rekao mi je student, postoji jedna osnovna metoda merenja koja će vam se sigurno dopasti. U ovoj metodi, uzmete barometar sa sobom i počnete se penjati uz stepenice. Prethodno, na zidu povučete crtu da označite dužinu barometra. Zatim, kako se penjete, markirate stalno dužinu barometra. Tako ćete dobiti visinu zgrade u jedinicama dužine barometra!? Vrlo direktna metoda! – rekao sam.
Naravno, a ako želite malo sofisticiraniju metodu, možete vezati barometar za kraj opruge, zaljuljati ga kao klatno i zatim odrediti vrednost gravitacionu konstante g na nivou ulice, a onda na vrhu zgrade. Iz razlike za gravitacionu konstantu g može se, u načelu, izračunati visina zgrade!
Takođe, koristeći isto načelo, možete odneti barometar na vrh zgrade, vezati ga za dugačak konopac, spustiti ga do samog trotoara i tada ga zaljuljati. Tada možete izračunati visinu zgrade prema periodi oscilacije!
Na kraju, zaključio je student, postoje i mnogi drugi načini rešavanja problema.
Verovatno najbolji način je, da ponesete barometar u prizemlje i da pokucate na vrata čuvara zgrade. Kada vam čuvar otvori vrata, vi samo trebate reći: Gospodine, ovo je divan barometar! Ako mi kažete kolika je visina zgrade, pokloniću vam ga.
U tom trenutku nisam mogao izdržati i pitao sam studenta da li zaista ne zna konvencionalan odgovor na ovaj problem.
Priznao mi je da ga zna, ali mi je rekao da mu je pun kurac asistenata i predavača na fakultetu koji mu pokušavaju nametnuti svoj način mišljenja!!
Student se zvao Niels Bohr. Za one koji eventualno ne znaju, čovek je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1922.
Šta drugo reći nego uvek razmišljajte inovativno ili samo THINK DIFFERENT!
Genijalno. Ova priča vredi više od gomila knjiga/predavanja/”edukacija”/…
Btw, “Twitthis” ispod posta ne radi u FF-u.
(A da nije think different, sa K na kraju?)
Odlična anegdota, ali u današnje vreme ovakvih stvari ima sve manje i manje.
@Aleksandar
i hvala na ukazanom propustu za Twitthis, bice reseno uskoro
potpuno se slazem sa tobom
@Iva
Hvala na ukazanom propustu prilikom kucanja.
Sjajno.
Ja bih ovu priču definisao kao obavezno štivo svim profesorima, nastavnicima, učiteljima, asistentima… i ostalom pedagoškom kadru, koji treba ma i s jednim detetom da provede samo veliki odmor, a kamoli ceo čas. Da prvo oni nauče šta znači razmišljati, a onda da deci to bar dozvole, ako već ne umeju da ih nauče…
Stvarno fascinanta priča… pravi primer iz kreativnog razmišljanja.. ako je istinita, a ne naknadno smišljena anegdota
pozdrav
Bravo!
Aleksanre, ova prica ti ne moze mnogo pomoci ako nisi takav. Covek treba da se rodi za ovo. Tako da je bolje da se drzimo svi knjiga i google-a, jer da smo ovakvi ne bi smo sada ostavljali komentare na ovo, nego bi bili ko zna gde
Sandra, svaka pohvala za ovo sto si pronasla.
[...] This post was Twitted by DraganMocevic [...]
Ovo godinama kruzi medju fizicarima ali nisam znao da je to Nils Bor, ne cudi
Jako lepa pričica ilitiga možebitno crtica iz stvarnoga života, no mene je moja profesorka u osnovnoj školi rušila kad sam na elementarno aritmetičko pitanje 1+1= dao (think different) odgovor = 69 !?
U celoj priči je, ustvari i suštinski, Sir Ernest Rutherford, predsednik Kraljevske Akademije i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, čovek koji THINK DIFFERENT!!!
Urbana legenda:
http://en.wikipedia.org/wiki/Barometer_question
Sandra, koji ti je izvor za clanak?
Pitam jer wikipedia navodi ovo kao urban legend…
http://en.wikipedia.org/wiki/Barometer_question
@calter
nisam imala pojma da je to urbana legenda
@Nikola Malovic
ne znam odakle je on to pokupio
pre par godina, sam pripremajuci materijal za trening o inovativnosti, dobila od prijatelja tu pricu na mail, tako da izvor nemam “izvor je prijatelj”
Legenda ili ne – priča je prava. Poražavajuće je što ako je stavite u realan kontekst (npr u neku našu školu) – priča će se završiti mnogo pre nego što ovde počinje. Vickasti djak verovatno neće upisati ni adekvatnu srednju školu, a o fakultetu da ni ne govorimo. Mislim da mi u stvari takvima kičmu lomimo još u predškolskom…
Da, uspešnim ljudima ne daju ni da podignu glavu, a tek da pokažu svoja znanja, nikako. U našoj zemlji se ne prašta inovativnost i znanje, pa je ljudima do uspeha veoma teško, bolje rečeno, nemoguće stići.