Imala sam prilike tokom proteklih dana biti u jednom timu, povodom nekog “x” posla. Elem, 5 potpuno različitih ljudi. Različite kulture, velike razlike u godinama, različite profesije itd. Moja prva misao bila je kako ćemo mi raditi i uraditi to što treba. Nešto na prvi pogled nespojivo je funkcionisalo fenomenalno. Ali nažalost kratko je trajalo. Razlog, dobar tim proizveo je odličnu produktivnost i završen je rad pre roka. Jedna od anegdota ispričana tih dana jeste i od strane Staletića, starijeg gospodina koji je bio mudrac ekipe i jako drag. Pozdrav za njega, znam da će čitati ovo. ![]()
Ispričao nam je kako je organizacija sve i sva, i kako nespojive stvari gotovo uvek čine celinu. I naveo primer koji kažu je poznat ali ja sam prvi put čula za to, pa eto jako interesantan pogled, lep i koristan.
O čemu je reč! Pet različitih prstiju čini šaku, tako i različiti ljudi čine dobar tim. Najvažniji je onaj prst koji je u dodiru sa ostalima, a to je palac – ne kažiprst kao što mnogi misle. Najlakše je pokazivati: ti radi ovo, ti ono, teže je razumeti drugog i ponašati se kao celina. Biti donekle izdvojen i drugačiji a opet deo celine.
Biti drugaciji, i razumeti I umeti saslusati druge do kraja.
Inache tim je sigurno uspesan, ukoliko postoji dobra komunikacija , ‘slusanost’ .
@SSpin
Komunikacija i to empaticka, je po meni stub svega. Slazem se sa tobom da je kljuc umeti slusati druge.
Pozdrav za bizbuzz i nis