Kratki dokumentarni film “Out Of The box“, novinarke Ivane Retas, i kamermana Srećka Divića, iz “Radio televizije Kragujevac” svrstan je medju 7 najboljih filmova u okviru svetskog takmičenja kratkog filma “Seven Fund Prosperitie” u Kembridžu, država Masačusec, Sjedinjene Američke Države. Ovaj uspeh naši sugradjani su ostvarili u konkurenciji 86 filmova iz celog sveta na temu “Mladi preduzetnici i globalni svet“.
Film “Out Of The Box” Ivane Retas i Srećka Divića govori o preduzetničkoj renesansi u Kragujevcu, ali i o teškim vremenima kroz koje je grad na Lepenici prolazio na putu ka novim poslovnim mogućnostima. Glavni akteri filma su dva mlada kragujevačka biznismena koji veruju u sopstvenu ideju o uspešnom poslovanju u Srbiji. Naslov filma, simbolično “Iz kutije”, zapravo je sinonim za izlazak iz ekonomske, ali i lične tame, u kojoj se još uvek nalazi veliki broj mladih ljudi u Kragujevcu i Srbiji. Poruka filma je univerzalna i odnosi se na probleme, ali i veru u potencijale svih mladih ljudi u svetu.
Za ovaj film glasali su gledaoci, putem interneta, iz celog sveta. Interesantno je da je najveća podrška stigla iz Hrvatske, Grčke, Austrije i Danske. Film “Out Of The Box” je osvojio dve trećine ukupnog broja glasova gledalaca, i ušao u 7 finalista kao prvoplasirani sa ocenom 4,71 od mogućih 5 bodova. Gledalo ga je preko 32 hiljade ljudi iz svih krajeva sveta. Takodje, film kragujevačkih autora, Ivane Retas i Srećka Divića, proglašen je za “najomiljeniji film publike”.
Proglašenje pobednika ovogodišnjeg svetskog takmičenja kratkog filma “Seven Fund Prosperitie” biće održano 7. decembra 2008. u Kembridžu, država Masačusec u Sjedinjenim Američkim Državama. Tada će finalistima biti dodeljene 3 prestižne kinematografske i novčane nagrade.
Ljudi srećno!! Pobedite!!
Imate inovativnu ideju koja je u sferi tehnologije i imate kvalitetne ljude oko sebe sa kojima možete svoju ideju sprovesti u realne tokove. Odlično, jednostavno se prijavite za takmičenje mladih preduzetnika.
Naime, Bugarski Institut za menadžment i tehnologiju u saradnji sa Intelom, Berkli koledžom i kalifornijskim Univerzitetom, organizuje napred pomenuto takmičenje. Polufinale će se održati od 5. do 8. oktobra 2008. godine u Istanbulu. Rok za slanje biznis planova.pdf je 1. septembar, ali za učesnike iz Srbije može se najverovatnije produžiti u dogovoru sa Denitsom.
Apsolutno sve pojedinosti oko takmičenja možete naći na napred datim linkovima. A ako imate ma kakva pitanja i potrebna vam je ma koja pomoć, možete se obratiti Denitsi Ezekievoj.
Takmičenje je dobro zamišljeno i za cilj ima da spoji studente sa lokalnim preduzetnicima, da kroz saradnju svoju inovativnu ideju pretvore u uspešan biznis. Naravno, imaju jasno definisana pravila igre.
I na kraju pobednik takmičenja će primiti USD 20,000 kao nagradu, a druga nagrada je USD 10,000. A svakako svaki učesnik ima sledeće koristi:
* Obrazovanje i trening koji su obezbeđeni tokom aplikacionog procesa
* Upoznavanje sa potencijalnim investitorima
* Publicitet
* Povratne veze i informacije od industrijskih stručnjaka koji će prisustvovati takmičenju.
Na kraju evo ga i zvanicni dokument sa pozivom za ucesce i detaljima.doc
pokušajte!!
Radeći na projektu za Svetsku banku, bila sam detaljnije upoznata sa EIP-om. Šta je to? Entrepreneurship and innovation programme
Na sajtu recimo nema jasno definisane strukture inovativnog procesa, naravno to je nešto ispod haube
ali upravo ona može ukoliko se prilagodi našem društvu i okruženju, biti odlična polazna osnova kako stvarati kvalitetne start-up projekte i postojeće kompanije najlakše uvesti u procese inovacija u ma kojoj oblasti.
U njihovom prestavljanju struktura inovativnog procesa sadrži:
1. Generisanje ideje ( po generisanju svih ideja, u proces ulaze ideje po sistemu 1. 2. 3. definisane po brzini implementacije)
2. Učesnici inovativnog procesa ( to je prvi filter gde se svakom članu tima dodeljuju po 2 člana koja doprinose inovativnom procesu, a proces je kružni. Što će reći sledeće: danas je osoba “x” dodeljena timu “a” osoba “y” timu “b” itd. sledeći ciklus je obrnut i osoba “x” pripada timu “b” itd. čime grupa “iz pojedinca izvlači” najveći mogući potencijal,)
3. Menadžment određuje proces razvoja i korake koje treba činiti
4. Odobravanje projekta inovativnosti
5. Project managment određuje početak rada na projektu.
Naravno ono što je jačina ili ti stabilnost EIP-a jeste da je svaki inovativni proces podržan na svim nivoima. I to je stvar kulture. O čemu je zapravo reč.
Svaka ideja je podržana na svim nivoima u organizaciji (napominjem da je reč o velikim sistemima) ali naravno u manjem obimu se može na ma kojoj organizaciji primeniti. Značaj se daje svakom članu tima, brainstorming je suština poslovanja, i svaka ideja se odobrava sa više organizacionih tačaka.
Ovakav proces funkcionisanja kompanije max smanjuje probleme upravljanja ljudskim resursima. I na kraju svaki proces ima svoje tzv. “Gateway process” i njegove faze u IT-ju su: (ne znam faze ostalih segmenata, jer u njima nisam učestvovala)
1. identifikacija procesa inovacije, (kada se ideja prepozna kao razvojna prestavlja se menadžmentu)
2. preuzimanje analitičnog rizika, (tačnije to je proces analitičke ocene ideje)
3. razvoj (koji postoji samo ako menadžment oceni da je analitička ocena pozitivna sa svih aspekata (finansijskog, razvojnog itd) tada se pristupa izradi full “Poslovnom planu” sa ocenama koliko će biti potrošeno na šta, kada je spremna realizacija ideje,očekivani rezultat itd) i
4. započnite.
Svaki inovativni proces koji postoji i na kome se radi ima svoje stubove na kojima se zasniva i to su:
1. Razvoj veština
2. Inovacija infrastruktura
3. Mreža za inovaciju
4. Interna promocija
I svi stubovi razvoja inovativnosti su napravljenju sa ciljem da se svaki zaposleni oseti bitnim u organizaciji, da postoje konkretne i merljive akcije, da svaki proces ima svoje i zašto i zato!!
H. Firestone je rekao “You get the best out of others when you give the best of yourself.”
Ukoliko se rukovodimo ovakvim razmišljanjem, možemo od sebe i od drugih uvek tražiti više. I to je ključ inovacija. Ali svakako ne možemo zanemariti, nešto što je prirodno a skopčano je sa inovacijom. A reč je o kulturi i okruženju. Dosta toga u našoj zemlji potrebno je učiniti, da bi i postojeće kompanije i novi start-up projekti mogli se razvijati prikladno. Mislim da je ovog trenutka najteže shvatiti značaj inovativnosti u našoj zemlji. Jedna činjenica jeste da inovativnost čine ljudi. I da ma koji korak da učinimo da ljudima damo do znanja da je sve u njima, je temelj razvoja našeg društva. Do sada iskreno nisam prepoznala tu nazovimo viziju našeg društva ali se najisrenije nadam da krećemo se pravim putem.
Uskoro u Kragujevcu, počinje sa radom Inovativni inkubator centar i takođe se nadam, da će društvo znati da prepozna značaj njegog postojanja. A da će organizacija pomenutog centra biti organizovana, na taj način kao da je i ona sama “kompanija” koja može generisati ideje, prave ljude.
Dakle, trebamo stvoriti strategiju koja će postati ključni faktor za konkurentnost u današnjoj eri ekonomije znanja.
Ne treba bežati od činjenice da smo u društvu, informacija i znanja, gde je informacija sve više i više u izobilju i dostupna svima, i gde se samo pravilno trentirane i kvalitetne informacije računaju. Već upravo tu činjenicu učiniti našom prednošću i impulsom glavnog rasta i razvoja našeg okruženja.
Inovirati u ma kojoj sferi života za mene znači živeti živet ne onakav kakav je već kakav želim da bude. Poslednjih godina često čitam i razgovaram sa ljudima na temu inovacija. I jedan valjda prirodni zaključak jeste da okruženje ili ti okolina stvara uslove za inovacije. Čitajte to kako god vam je volja. Da li su uslovi kriza ti koji stvaraju inovaciju? Da. Ali isto tako razvoj nečeg većeg ili drugačijeg po meni ne može se implementirati ukoliko okruženje nije spremno to prihvatiti, ili ti ukoliko nemamo čime ili ti sa kime to nešto implementirati.
Upravo u tom pravcu, se razvija model koji analizira sve činioce koji mogu uticati na inovativnost.
Model se zove 3T.
Obuhvata: talenat, tehnologiju i toleranciju. Model se razvio na Floridi, nizom studija slučaja koje su sprovođenje u različitim područjima. Po ovom modelu, talenat je presudan. On je taj koji stvara okruženje i mrežu ljudi koji plasiraju nova znanja.
Tehnologija je ta koja treba da odgovori na zahteve okruženja i da postavi sve ono što je neophodno da bi se na jednom mestu okupili svi oni koji žele se baviti poljem inovacija. Najčešće su to inkubator centri. U kojima je tehnologija dostupna svima i u kojima se okupljaju ljudi čija interesovanja su u polju inovacija.
Torelancija iako poslednja, nikako manje značajna. U našim uslovima, možda i presudna. Okruženje mora umeti da prepozna polje inovacija. Imati sluha da čuje, značaj, put, i korist od inovacija. Jedino prava kombinacija ovih činioca, može po ovom modelu, razviti inovativne i kreativne ekonomije.
Naravno, da sam čitajući o svemu što sam napred napisala, imala na umu da se ovo razvija na području SAD ali svakako svaka država koja želi ovaj model inovacija (koji se pokazao na više polja kao dobitni) implementirati mora krenuti pre svega politikom razvoja svesti ljudi o tome, činiti male korake dok ne generiše ili ne stvori uslove da ovakvim razvojem pojedinaca i grupa dođe i do razvoja društva.
Svakako čeka nas kreiranje ovakvog puta i privlačenje svih onih koji umeju sve to prepoznati.
Christopher Wells moj network
prijatelj mi je nedavno dao svoj tekst o modelu T ali razvoju u automobilskoj industriji i fordovom modelu T istorija šta reći ali i inovativnost satkana u njoj. Ako ste zainteresovani pročitajte ovde.