Nedavno sam pisala o projektu , koji je otpočet, u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova Holandije (koja je donator projekta) i Spark-om kao glavnim inicijatorom projekta pod nazivom Business start-up Kragujevac. Elem, nadovezujem se na priču jer danas je počeo drugi krug treninga poslovnih veština. Prva dva modula su Preduzetništvo i pokretanje sopstvenog biznisa i Pisanje biznis plana. Ja sam jedan od učesnika treninga i u narednih par dana
pisaću, manje -više o temama kroz koje prolazimo kao i o nekim (naravno, ne svim) svojim razmišljanjima. Naravno, biće tu i pohvala i kritika. Interesantnih događanja sa treninga. Biće svega, naravno u granicama.
Na samom početku, moji prvi utisci koje ću Vam preneti, se neće odnositi na module i o čemu smo to pričali, jer zaista nemam vremena da pišem o temama i predavačima ali pisaću i o tome. Sada ću napisati samo par reči o novim ljudima koji su polaznici treninga baš kao i ja. Na samom početku, centar je postavio pravila igre, tako da je starosna grupa poznata. Ali ono što je mene interesovalo, bilo je, ko će se sve pojaviti, u pravcu kakvi profili ličnosti, obrazovni, kulturni, sociološki, psihološki itd. Zaista, jedan od razloga zašto sam uzela učešće je i taj, upoznati neke nove ljude. Posle prvog dana, sam se manje – više razočarala i jako mi je žao što je tako. Razočarenje potiče od zatvorenosti ljudi, svi su došli u duetu ili u grupi, svi naravno sem mene. Ja soliram čitavog života. Elem, neverovatno ali istinito iako smo svi mladi ljudi. Došli sa ciljem da učimo, ili bi barem trebalo biti da je to jedan od ciljeva, pored druženja, upoznavanja i razgovora na temu posla. Ono što je posle prvog dana istina, jeste da svi sve znamo!! Onda mi samo nije jasno, šta tražimo na treninzima. Lepo je biti samouveren i misliti o sebi sve najlepše, ali meni se to ne dopada. Tako da, verovali ili ne nisam uspostavila nijedan kontakt!! Tokom predavanja, slušam, potom na pauzi opet slušam ali muziku i tako ![]()
Treninzi skoro da uopšte nisu naporni, jako je dobro organizovano, mislim na vreme i module, što je krajnje pohvalno za organizatore. Iako slobodnog vremena ima i više nego dovoljno nikome nije palo na pamet da ga iskoristimo konstruktivno. Ostaje da se vidi da li će barijera nepoznavanja nestati ili ne. Svakako sutra više od mene i na temu treninga i predavača i učesnika.
Postovana Sandra,
Procitala sam vas tekst i zelela sam da prokomentarisem,obzirom da sam pre dve godine imala slicnu situaciju,a bila sam na obuci za brokera u turizmu u okviru Centra za demokratiju u Beogradu, a pod pokroviteljstvom Evropske unije.Potpuno isti osecaj zatvorenosti grupe.Ja sam zagazila u cetvrtu deceniju,duh mi je ziv i vedar i pobornik sam permanentnog obrazovanja, a ono sto meni smeta je postavljanje granica sto se godina tice,bilo za posao,bilo za neke treninge i obuke.Valjda ce se nesto i tu promeniti.
Radite i dalje na sebi,kao sto vidim to vam je i namera,a ako ostvarite kvalitetnu komunikaciju sa makar i jednom osobom koja deli vasa interesovanja u pogledu biznisa i svega onoga sto je i tema takvih treninga,opet ste uspeli.Nas je bilo trideset a sa dve osobe sam i dalje u kontaktu,cak sta vise prijatelji smo i imamo neke planove za zajednicki posao,u nekom doglednom periodu.Videcemo.
Srdacan pozdrav,Suzana.